Period između dva svjetska rata smatra se jednim od najturbulentnijih razdoblja u hrvatskoj i svjetskoj povijesti. Zapadne zemlje u Europi i SAD-u prolazile su gospodarske krize te uspone radničkih i socijalističkih pokreta, a srednja i jugoistočna Europa našle su se u vrtlogu stvaranja novih država i nacionalnih težnji. U toj kompliciranoj političkoj situaciji, Hrvatska seljačka stranka (HSS) postaje važna politička opcija koja ne samo da oblikuje međuratnu hrvatsku politiku, nego u velikoj mjeri određuje i društveni život seljaka, u to vrijeme dominantnog domaćeg stanovništva.
Hrvatska seljačka stranka utemeljena je 1904. godine kao Hrvatska pučka seljačka stranka u sklopu Austro-Ugarske Monarhije. Nakon Prvoga svjetskog rata, osnivanja Kraljevine SHS i uvođenja općeg prava glasa za muškarce, otvoren je prostor da seljaštvo, koje je tada činilo više od tri četvrtine stanovništva, uđe u politiku. A upravo je HSS bio jedina stranka koja je imala program i organizaciju sposobnu privući i uključiti tu veliku društvenu većinu.
Iz tog razloga se HSS smatra puno više od “samo još jedne stranke” u hrvatskoj političkoj povijesti. Ona je bila prva prava organizirana masovna stranka u Hrvatskoj koja je svojom infrastrukturom dopirala do gotovo svake općine i sela. No, važnost HSS-a nije bila samo u tome, već zbog inzistiranja na demokraciji, građanskim pravima, društvenoj pravdi i samoupravi.
U razdoblju između dva svjetska rata. kada su mnoge hrvatske institucije bile ukinute, a politički prostor podređen Beogradu, HSS je postao simbol hrvatske težnje za političkom samostalnošću. O tom periodu u najnovijoj epizodi Podcasta projekta SNOVI govorila je dr. sc. Suzana Leček, znanstvena savjetnica Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu.
Prva masovna stranka
“Zašto uopće pričamo o Hrvatskoj seljačkoj stranci? Ona je naizgled jedna od stranaka u dvadesetom stoljeću i zašto je ona uopće važna ili interesantna? Ako govorimo o međuraću, važno je što je ona dominantna, a poslije i jedina stranka, ona je predstavnik hrvatske politike u međuraću. Ona je hrvatska politika u međuraću, a osim toga ona je naša prva masovna stranka. Prema tome, ona je stvorila ovo što znamo kao modernu politiku dvadesetog stoljeća. To je stranka koja ima itekakvo značenje i u osnovi ne možete razumjeti to razdoblje bez da razumijete što ona radi. Ona radi na svim područjima.” - pojašnjava Leček.
Kako je podsjetila, HSS je u svojim počecima zagovarao “punu demokraciju, građanska prava, pravo glasa i sve ostalo što s njime ide”, a upravo je time bio ispred svoga vremena. S masovnim uključivanjem seljaštva, koje je činilo više od 70% stanovništva, stranka se nametnula kao ključna politička snaga.
Leček naglašava i specifičnu unutarnju strukturu stranke: “Ono se strukturira dvadesetih godina. Zapravo ima vodstvo kao moderna politička stranka. Ali, uz to važno je za reći da ustrojavaju puno lokalnih organizacija, mrežu organizacija na terenu. To rade masovne stranke, za razliku od elitnih.” - naglašava Leček.
Presudna figura i najteže razdoblje za stranku
Presudna figura bio je Stjepan Radić. “Radić je zapravo nezamjenjiv. To je čovjek koji je karizmatičan, može privući ljude. On je govornik, on je stalno s ljudima te zna pričati s običnim i školovanim ljudima, on je naš prvi školovani politolog. Završio je političke znanosti i to ne bilo gdje, već u Parizu.” - objašnjava Leček.
Nakon Radićeve smrti 1928. i uvođenja Šestosiječanjske diktature, HSS ulazi u najteže razdoblje. Stranka je formalno zabranjena, vodstvo se našlo u emigraciji, a Vladko Maček postaje njezin nasljednik. “Maček je nakon diktature zadužen za pregovore i rješenje hrvatskog pitanja. To je zapravo ta borba za nekakvu političku autonomiju. On je zadužen za to, a ovo ostalo se rješava zapravo na drugim razinama preko pridruženih organizacija. Sve što kaže Maček, to je, kako kažu, zakon. Maček je dostupan, on nije kao političari drugih stranaka koje se tada obnavljaju.” - dodaje Leček.
Borba za samoupravu
Poseban značaj HSS-a bila je mreža pridruženih organizacija poput Seljačke sloge, Gospodarske sloge, ženskih i omladinskih društava. “Za sve probleme koji postoje u selu – od nepismenosti, od napuštanja seljačke kulture, od gospodarskih problema, od nesigurnosti na selu – oni organiziraju Radnički sindikat. Tome služe ove organizacije. Oni trebaju taj problem riješiti izravnim načinom, udruživanjem seljaka u udruge.” - kaže Leček.
Na kraju, važna tema razgovora bila je i borba za samoupravu. “To je načelo da lokalni problem riješite lokalno i odlučite o njemu lokalno. Ne treba za svaki seoski most ili cestu doći odluka iz Ministarstva da bi se popravilo; samouprava je suprotna centralizaciji. Najveće je postignuće apsolutno Banovina Hrvatska. To je ono gdje je konačno ostvarena nekakva prava autonomija, iako je trajala kratko, tek godinu i pol.” - zaključuje Leček za kraj.
Zaključak je jasan, bez razumijevanja Hrvatske seljačke stranke teško je razumjeti hrvatsku politiku međuratnog razdoblja. HSS je bio više od političke stranke, bio je pokret, društvena snaga i ujedno izraz težnje hrvatskog naroda za političkom samostalnošću.
Sadržaj nastao u suradnji s Orbicom.
Otvori KEKS Pay
